AO HPD ŽELJEZNIČAR - Visočica 3.put: novi smjerovi

penje: Gordan Dinter
smjer: Severni raz, Mala Mojstrovka, IV-, 300m
foto: Marko Duk�i, 06/2005

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > visočica 3.put: novi smjerovi

Visočica 3.put: novi smjerovi

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Wed, 16 Jan 2013 20:08:22 +0100

Nakon Balerine od vikenda ranije, izvrsnih stiroporastih uvjeta i Velebitskih estetskih finesa uopće mi se nije dalo previše razmišljati gdje penjati, gdje je prognoza, uvjeti... Rekao sam Milasu nek vidi ak nađe nešto u interesantno u SLO, da može, no subota 3:45 skupljam jednog po jednog Matka, Milasa, Ladu i... U to rano jutro mi uopće nije zvučala neobično ideja da skupimo Raleta na naplatnim kučicama u Donjoj Zdenčini, no kad smo nakon 20tak minuta čekanja ugledali kako se iz seoskog mraka približava polako jedna lampica namontirana na bicikl na kojem se već dobrano znoji dugonja s gomilom penjačke opreme... ludilo. Bilo je to oko 4:30. Pravac Gospić.

Za razliku od prošlog vikenda bili smo u nekom "festinalente" modu, nema kafica, suvišnih zahoda, dućkasa i ostalih zgubidanija - nismo žurili ali smo smo bili istovremeno neočekivano brzi i to nas je pratilo gotovo cijeli dan. Ovaj puta je snijeg na šumskoj cesti iz Rizvanuše otvrdnuo pa smo se probili pola sata bliže vrhu, i oko 9h smo već pod vršnim dijelom gdje nas dočekuje sunce i jak sjeverioistočni vjetar. Blejimo vizurama smrznutog Velebita koji nadvisuje osunčane otoke i mislimo si: čak i da se sad vratimo doma bili bi već hiperzadovoljni. Tu stavljamo dereze zemamo alate i penjemo se umjesto po markaciji direkt po smznutom nožu Sjevernog grebena (55°/40°, 150m). Milas ulazi u Sjevernu grabu (55°/45°, 200m) malo lijevo od toga i nalazimo se svi skupa na Vrhu.

Južni hrbat i spuštanje pod stijenu preko njega nam nekako nije leglo kao opcija jer je djelovalo ne dovoljno strmo da sa na njemu nebi mogla postaviti i neka nagazna, tako da je ideja da krenemo od najjužnije grape, nju otpenjemo i zatim prečenjem pod stijenom uđemo u slijedeću koju popnemo. I tak dalje. Prva grapa je pravi bombončić, kontinuirani nagib od 40-55st, ravna s malim skokom na dnu, nazvali smo ju Nagazna direkt (55°,M3/40°, 220m). Nakon prečenja nekih 50tak metara na desno otvara se krasna linija grape koju smo nazvali Zimski cvijet (60°,M3/45°, 250m), jedno suženje s kratkim skokom, široki zaleđeni skok iznad i izlazak na sam vrh Visočice čine ju jednom zaista prekrasnom i vrlo logičnom smjeri. Uvjeti su bili savršeni tako da se nije trebalo osiguravati, i svih pet nas se s osmijehom od uha do uha iskrcava na vrh.

Lada odlučuje ostat na sunčanju s pogledom, Matko joj se pridružuje uz komentar da mu je penjača super al da mu se neda spuštat ;-), dok preostala 3 baletana spuštaju se po različitim varijantama (Miski svijet 55°,M3/45°, 180m i Izlazna varijanta Balerine 55°/45°, 100m) do polovice Balerine kako bi s njezinog dna popeli još neku interesantnu liniju. E tu sad počinje cirkus, gle ovu grapu, vidi onaj skok, a tek ova linija....jedva smo se dogovorili da odemu u smjer koji smo naknadno nazvali 3 Baletana (65°,M3/50°, 250m ) prema ridikulima koji su smjer prvenstveno i popeli. Smjer počinje desno od ogromne rupčage nad kojom se nadvija impresivna previsna kupola, detaljem od 10tak metara težine M4. Prolazim prvo ja, zamnom i Milas, a Rale kad nas je vidio kak se znojimo bez užeta je uredno sve to zaobišao po zelenju s lijeva. Još mali skok od 2-3m, u kojem smo i leda čak malo popikali, nas je dijelio od impresivne uske i strme grape. Slijedi još jedan skok po ledenim jezičcima u dvije varijante i strmi izlazak na sjevernu glavu vršnog hrbata Visočice.

Pogled na sat: 13:30. Pogled na stijenu (nakon preko 1100m smjerova što otpenjanih što popetih): nema forsanja ostavit ćemo za drugi put! Sunčanje, klopica, pošalica, povratak do auta, klopica Gospić. Ovdje je već onaj početni festinalente izgubio svoj prefiks i postao jedan tipično autentični "lente" u pizzeriji kod Pavelića.

Iako kobasica od izvještaja, kratka je da zabilježi sve dojmove koje je ovaj savršeni spoj penjače, Velebita i super ekipe uspio iznjedriti... We'll be back!